Tko organizira božićni party u vašoj tvrtki? Kladim se da je žena. Ili većinom žene. Tko skuplja novac za rođendanske poklone ili poklon za kolegu koji odlazi iz tvrtke? Žena.
Tko obavlja bitne, ali niže rangirane zadatke? Tko se javlja, ili ga odaberu, za mentorstvo novih kolega ili da 'uskoči' obaviti posao u ime nekog tko je odsutan? Opet, vjerojatno žena.
Ovako Kasey Edwards započinje svoj članak o 'uredskim kućanicama' - fenomenu koji svi prepoznajemo, ali o njemu ne govorimo:
Dok su dečki uglavnom ekskluzivno fokusirani na 'stvaranje dodane vrijednosti', 'postizanje ciljeva' i 'značajne promjene', njihove kolegice svoje radno vrijeme također provode na obavljanje važnih, ali niže rangiranih zadataka bez kojih moderan ured ne bi mogao funkcionirati.
Prije nego što krenete s kritikama o tome da su neke stvari pitanje osobnog izbora, evo zanimljivog istraživanja koje pokazuje da 'uredske kućanice' rade jednako nevidljive, neplaćene i nedovoljno cijenjene poslove, kao i žene koje obavljaju kućanske poslove:
Linda Babcock, Maria P. Recalde, Lise Vesterlund i Laurie Weingart provele su istraživanje kojem je cilj bio utvrditi cijenu koju plaćaju 'uredske kućanice', ali i u kojoj će mjeri muškarci i žene prihvatiti ili čak volonterski odraditi zadatak koji im ne jamči nikakvo promaknuće.
Istraživačice su podijelile 696 sudionika u grupe po troje ljudi i unutar svake grupe zamolile članove da se dobrovoljno jave za sljedeći zadatak: kliktanje gumba na monitoru unutar zadanog vremenskog roka. Ako se nitko nije dobrovoljno javio za kliktanje na gumb, svaki pojedinac u grupi dobio bi jedan dolar. Ali ako se neka osoba javila za volontiranje, dobila je 1.25 dolara. Ostali članovi grupe, koji nisu kliktali na gumb, također su bili nagrađeni i to svaki s 2 dolara.
Rezultati istraživanja pokazali su da je 48 posto veća vjerojatnost da će se žene javiti za dobrovoljno kliktanje gumba nego njihovi muški kolege (i primati nižu plaću za to). Muškarci su, s druge strane, bili sasvim zadovoljni primanjem svoja 2 dolara za to što ne rade ništa.
Drugim riječima, žene su se dobrovoljno javljale obaviti posao od kojeg će profitirati njihovi kolege, dok će one same sebe time staviti u lošiji položaj.
"Ovo za žene može imati ozbiljne posljedice", istaknule su istraživačice u Harvard Business Review. "Ako su neproporcionalno zaglavljene u poslu koji je slabo vidljiv ili ima malen utjecaj, puno će im duže trebati da napreduju u svojoj karijeri."
Zašto žene to rade?
Dijelom zbog sindroma 'dobre djevojke' - žene se kroz odgoj uči da ugađaju ljudima i da se žrtvuju. Drugi razlog krije se u kritici ili sankciji kojoj je žena izložena ukoliko odbije takav bezvezni zadatak. Naime, žene koje odbiju odraditi nedovoljno reprezentativan, cijenjen ili važan zadatak bit će kritizirane ili sankcionirane na način kako to neće biti slučaj s muškarcima koji su odbili isto.
Kako je jednom prilikom rekla Sheryl Sandberg (Facebook): "Kada žena odbije pomoći kolegi, ljudima se manje sviđa i njezina karijera trpi. Ali kada muškarac kaže 'ne', ne suočava se s takvom posljedicom. Muškarac koji ne želi pomoći je 'zaposlen', a žena 'sebična'".
Međutim, ovo nije samo problem žena koje se dobrovoljno javljaju kako bi svoje vrijeme i energiju posvetile zadacima koji ograničavaju njihov razvoj karijere.
Tome doprinose i šefovi.
U Eksperimentalnom ekonomskom laboratoriju u Pittsburghu, Linda Babcock i njene kolegice provele su još jedno istraživanje u kojem su menadžere podijelile u grupe po troje ljudi, a zatim su ih zamolile da odrede osobu koja će kliktati na gumb. Ako je osoba to pristala raditi, svi u grupi zaradili bi 2 dolara, osim te osobe koja bi i opet dobila samo 1.25 dolara.
Nikoga neće nimalo iznenaditi podatak da su u miješanim grupama žene dobile 44 posto više zahtjeva da odrade taj posao nego muškarci. Još više poražavajuće, spol menadžera pritom nije igrao nikakvu ulogu: i šefovi i šefice su uredski 'kućanski posao' doživjeli kao ženski posao.
"Dijelom je to bila mudra odluka: veća je vjerojatnost da će žena pristati na tako nešto. Muškarci su pristali u 51 posto slučajeva, a žene čak u 76 posto", stoji u istraživanju.
Ali to ne vrijedi puno ako se zna da žene 'ne skaču od radosti' zbog takvih vrsta poslova. Žene koje su u istraživanju 'volonterski' kliktale na gumb činile su to nevoljko i u posljednji tren kada im je postalo jasno da im nitko drugi iz grupe neće u tome pomoći.
U tom smislu, uredski 'kućanski posao' nije ništa drugačiji od neplaćenog kućanskog posla: potrebno ga je odraditi i onda kada muškarci ne žele u tome sudjelovati, stoga su žene osuđene na podnošenje tereta.
Baš kao i kod kuće, rješenje nejednakosti u obavljanju 'uredskih kućanskih poslova' ne leži u edukaciji žena da se više zauzimaju za sebe i da budu asertivne, već je rješenje da muškarci više počnu sudjelovati u izvršavanju takvih zadataka.
Izvor: The Sidney Morning Herald
